O I n f o r m a c i j i : informacija u teoriji

Svibanj 2, 2014

Informacija i inteligencija

JEFF HAWKINS (with Sandra Blakeslee): On Intelligence

“Mogu li računala postati inteligentna? – Znanstvenici vjeruju da mogu; računala će postati inteligentna kad postanu dovoljno snažna u procesuiranju informacija. Ja ne mislim tako. Mozgovi i računala počivaju na temeljno različitim principima.”

Takvo pitanje postavio je i na njega odgovorio, na početku svoje knjige, Jeff Hawkins, jedna pomalo neoubičajena figura iz Silikonske doline, tvorac PalmPilot-a, osobnog digitalnog asistenta (Personal Digital Assistent – PDA), neobičnog proizvoda iz 1990-ih koji smo koristili s pametnim olovkama čačkajući njima (među prvima) po zaslonima osjetljivima na dodir. Ali osim informatičkih kompetencija, Jeff nudi još nešto – svoju zaluđenost stvaranjem ‘truly intelligent machines‘ na osnovi uvida u stvarnu prirodu inteligencije. Kao ‘zaguljenom’ funkcionalistu, Hawkinsu je dopušteno reći da se ‘biti čovjekom’ razlikuje od ‘biti inteligentnim’. (Inače, funkcionalizam tvrdi da um postoji u bilo kojem sustavu čiji konstituirajući dijelovi – neuroni, silikonski čipovi ili bilo što drugo – imaju uspostavljen pravilan uzročno-posljedični odnos među sobom. Drugim riječima, jedan atom dobar je kao bilo koji drugi, ako dobro obavlja svoju funkciju u molekularnom makeupu). Inteligencija se, međutim, ne zrcali u ponašanju, po mišljenju ovoga – informatičko-mozgovnog gurua, kako mnogi misle, nego u strukturi i načinu funkcioniranja našega mozga.

Zašto je teško otkriti kako mozak funkcionira? – Mnogi znanstvenici vjeruju da je mozak jako, jako komplicirana stvar. Ja ne mislim tako. Mislim da nas tom zaključku vodi nekoliko pogrešnih pretpostavki. Jedna od njih je vjera da se inteligencija definira inteligentnim ponašanjem.

Prisjetimo se što tvrdi biheviorizam? Ne možemo znati što se događa u mozgu – crnoj kutiji – ali to možemo zaključiti iz ponašanja jedinke koja ga posjeduje. Međutim, već se Eliza (poznati simulacijski program psihoterapeutske prakse umjetne inteligencije, smišljen kao šala), ozbiljno narugala bihevioristima. Oponašajući i ‘učeći’ iz predvidivih psihoterapeutskih ‘situacija’, primjerice, dijaloga pacijenata i psihoterapeuta, uspjela je zavarati mnoge i usprkos trivijalnosti na kojoj je počivala (ugrađenih uobičajenih odgovora psihoterapeuta).

Što je, onda, inteligencija, ako nije svodiva na ponašanje? – I tu Hawkins predlaže nešto odista novo, jednu vrlo privlačnu, intrigantnu ideju od koje vas moraju proći srsi, barem vas kojima je stalo do toga da otkrijete što stoji u pozadini ovoga našeg čuda misli koje rezultira onim što nazivamo inteligencijom ili inteligentnim ponašanjem, kako god. On predlaže da naš mozak, točnije naš neokorteks (neocortex) ili kora velikog mozga, zapravo koristi ogromnu količinu svoje memorije kako bi stvorio svoj model vanjskog svijeta. Sve što ste ikada naučili i znate o svijetu pohranjeno je u tom modelu. Nadalje, mozak koristi ovaj model kako bi predvidio buduće događaje… i to je ključno za inteligenciju. Inteligencija je uspješna predvidivost budućih događaja na temelju prethodno izgrađenoga (naučenoga?) modela svijeta. Analognu tomu, svoj okvir novog pogleda na inteligenciju prozvao je memory-prediction system.

Naravno, nakon uvida u srž glavne ideje knjige On Intelligence, u mozgu se roje nova pitanja. Na koji to način neokorteks stvara model svijeta i zašto baš neokorteks? Što je sa slikama, zvukovima, dodirima, gdje se oni nalaze u cijeloj stvari, jesu li realni ili postoje isključivo u našim glavama? Ova pitanja iziskuju i složene odgovore koje ću vam nastojati podastrijeti čim prije, svaki put kad se budem vraćao na ovu maestralnu knjigu od koje sam mnogo toga preuzeo i vjerojatno ugradio u svoj model svijeta, ako takav doista postoji u mom mozgu.

Premda se čini da je informacija u ovom osvrtu ostala pomalo postrani općeg razmatranja, to je samo privid. Svejedno, i ovaj pogled na tajne prirode, boga, svekoliku stvarnost, informaciju pretpostavlja u prvom redu svoje ‘predstave’. Način na koji informacije kolaju našim mozgom, procesuiraju se, raspoređuju u neuronske strukture od krucijalne je važnosti za ustrojstvo mozga i ‘božji dar s neba’ – inteligenciju.

Na osnovi izrečenog, hipotetska teorija informacijskog toka ‘ili-ti’ infoma lako konvergira s ovdje predloženom teorijom inteligencije, ili modela svijeta. Infomima, u obliku ‘znanja’, u našoj glavi, čini se, lako će biti prionuti uz ‘model svijeta’, svojevrsni ‘bazen znanja’ smješten u našemu mozgu, izgrađen/sastavljen od neurona i njihovih veza.

Francis Crick, autor članka o mozgu, specijalnog izdanja Scientific Americana iz 1979. koji je izvršio snažan utjecaj na Hawkinsa, mnogo godina kasnije objavio je knjigu The Astonishing Hypothesis u kojoj je iznio hipotezu da je um (mind) naprosto sastavljen od moždanih ćelija (neurona) mozga. “U hipotezi nije bilo nikakve magije – samo neuroni i ples informacija“, napisao je Hawkins. Vjerovat ćemo, barem neko, ako ne i svo vrijeme, da je tomu tako!

Oglasi

Napiši komentar »

Nijedan komentar do sada.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URI

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

%d bloggers like this: