Informacija kao konstrukcija

BORIS BOSANČIĆ & MARTA MATIJEVIĆ: Information as a construction (Journal of Librarianship and Information Science) (prvi put objavljeno: 16. travnja 2019.) Permanent URI: https://doi.org/10.1177/0961000619841657
(FFOS-ov institucijski repozitorij >> postprint)

UVOD

Svrha ovoga preglednog rada ogleda se u prikazu konstruktivističkog pristupa pojmu informacije u znanstvenoj literaturi kroz dvije perspektive. Prva obuhvaća radove koji potječu, iz tzv. „konstruktivističke niše“ – u literaturi često spominjanog naziva za konstruktivistička stajališta u različitim znanstvenim disciplinama kao što su pedagogija, kognitivna znanost, neuroznanost, psihologija, kibernetika, biologija spoznaje i dr. Drugu perspektivu, pak, čine radovi u okviru knjižnične i informacijske znanosti u kojima se informacija također drži nekom vrstom konstrukcije. Istraživanje je pokazalo da informacija kao konstrukcija ne igra značajniju ulogu u konstruktivističkim teorijama, dok se u knjižničnoj i informacijskoj znanosti uglavnom shvaća kao subjektivan, društveno konstruiran entitet koji je podložan različitim interpretacijama.

OPĆENITO O KONSTRUKTIVIZMU

Riječ ‘enormno’ čini se nedostatnom za opis današnje ukorijenjenosti konstruktivističkog gledišta (počev od druge polovine 20. stoljeća) u gotovo svim poljima znanosti. U literaturi danas su zastupljene različite vrsta konstruktivizma; među najspominjanijima su, čini se, radikalni (radical), umjereni (moderate), društveni (social), kognitivni (cognitive), kulturni (cultural) i kritički (critical) konstruktivizam. Konstruktivizam kao znanstveni pristup javlja se tako u više znanstvenih disciplina, uključujući pedagogiju (Jean Piaget), kibernetiku (Ross W. Ashby), biologiju (Humberto Maturana i Francisco Varela), psihologiju (Ernst von Glasersfeld), kognitivne znanosti (Heinz von Foerster), neuroznanost (Steven R. Quartz), sociologiju (Niklas Luhmann) te naposljetku, i knjižničnu i informacijsku znanost (Brenda Dervin, Ian Cornelius). Nedavno je pak Gordana Dodig-Crnković razvila posebnu vrstu ‘realističkog konstruktivizma’, koji je nazvala ‘info-komputirajućim’ ili info-računalnim konstruktivizmom (engl. info-computational constructivism).

Postoji li “vanjski svijet”?

Nedvojbeno, konstruktivisti ne poriču postojanje ‘vanjskog svijeta’. Oni samo tvrde da ne postoji nikakav osnov za vjerovanje u objektivnost ‘vanjskog svijeta’ koji bismo mogli iskoristiti za vrednovanje znanstvenih argumenata (Von Foerster, 2003). Što bi mogao biti ‘objektivni svijet’ po sebi, “… ako tako nešto uopće postoji …” (Von Foerster, 2003: 248), zbog toga je irelevantno, jer uvijek konstruiramo svijet koji vidimo. Jedan od najistaknutijih radikalnih konstruktivista Ernst von Glasersfeld tvrdi da je znanje slika koja predstavlja nešto drugo i da ne može biti ogledalo ‘vanjskog svijeta’ u bilo kojem smislu (Glasersfeld, 1984). Na isti način Einstein i Infeld ističu da nikada ne možemo biti sigurni je li ova “… slika jedina koja bi mogla objasniti … [naša] opažanja” (Einstein i Infeld, 1967: 31). ‘Vanjski svijet’, kao rezultat naših zaključaka, odmah se eksternalizira nakon što je konstruiran, te se tako čini kao neovisan o mentalnoj ili kognitivnoj aktivnosti promatrača. Zbog toga je fokus istraživanja radikalnog konstruktivizma u posljednje vrijeme stavljen na proučavanje sustava drugog reda odnosno promatrača (engl. observer).

No, sada se možemo zapitati, kako znamo da je „vanjski svijet“ samo naša konstrukcija? U prirodnim i tehničkim znanostima vlada uvjerenje da znanje nastaje kao rezultat operacija obrade podataka. Na primjer, u fizici čestica teorije se potkrepljuju ili opovrgavaju temeljem obrade velike količine podataka koje, primjerice, generira Veliki hadronski sudarač (Large Hadron Collider) za vrijeme sudara čestica u pažljivo vođenim eksperimentima. S druge strane, konstruktivisti rijetko koriste pojmove podatka i informacije da bi opisali isti proces iz svoje perspektive. S njihovog stajališta, proces spoznaje zasnovan je samo na “…komputiranju opisa ‘stvarnosti'” (von Foerster, 2003: 216). Pritom, Heinz von Foerster englesku riječ computing rabi u zasebnom značenju reflektiranja, transformiranja, modificiranja itd. opaženih fizičkih entiteta i njihovih simboličkih reprezentacija (Von Foerster 2003: 216).[1] Kognitivni proces (kognicija, spoznaja), tvrdi von Foerster, ne odnosi se na neposredno reflektiranje realnosti nego na reflektiranje najboljeg opisa realnosti u tom trenutku (Von Foerster 2003: 216). Na ovaj način konstruktivizam određuje granice onoga što se može znati. ‘Vanjski svijet’ kao cjelina neovisan je o ljudskim umovima, ali poznavanje tog svijeta uvijek je neka vrsta mentalne konstrukcije (Crotty, 1998).

[1] Komputiranje ili računsko računanje odnosi se na “…svaku operaciju (ne nužno brojčanu) koja transformira, mijenja, preuređuje, upravlja itd., promatranim fizičkim entitetima (‘objektima’) ili njihovim reprezentacijama (‘simbolima’)” (von Foerster, 2003: 216).

POVODI KONSTRUKTIVISTIČKOM PRISTUPU INFORMACIJI

Osim inicijalne teorije učenja (engl. learning theory) Jeana Piageta (1954), mnogi istraživači u radu čileanskih biologa Humberto Maturane i Francisco Varele vide temelj, kako radikalnom tako i drugim vrstama konstruktivizma. Premda spomenuti autori u svojim radovima ne spominju eksplicitno riječ ‘konstruktivizam’, ipak se to, zahvaljujući velikom broju citata njihovih radova u radovima konstruktivistički nastrojenih teoretičara lako može zaključiti.

Međutim, podrijetlo ideje o konstruiranoj informaciji koja ne posjeduje kognitivnu prirodu, u jednom širem kontekstu, potječe iz kibernetike, znanosti o upravljanju i prijenosu informacija, a posredno, mogli bismo reći, čak iz komunikacijske teorije C. E. Shannona. Naime, u svojoj knjizi Uvod u kibernetiku Ross W. Ashby izrijekom tvrdi da se kibernetika može definirati kao disciplina koja se bavi „…proučavanjem sustava koji su otvoreni za energiju, ali zatvoreni za informacije i kontrolu” (Ashby, 1956: 4). U tom smislu, za Ashbyja kibernetički sustavi su sustavi koji nisu “informirani” izvana, nego iznutra, te ih naziva, tzv. ‘ne-informiranim’ (engl. ‘information-tight’) sustavima. Slijedom toga, informacije u kibernetičkom sustavu su nešto ‘unutarnje’, a ne ‘vanjsko’. A s obzirom na to da se u komunikacijskoj teoriji C. E. Shannona poruka koja se prenosi kanalom (en)kodira na način da samo predstavlja oznaku za neku tvrdnju ili objekt, onda proizlazi da se i informacije u kontekstu komunikacijskog procesa javljaju kao nešto ‘unutarnje’ tog procesa i da se izraz “enkodiran” u tom smislu može uzeti u značenju “konstruiran”.

Jedan od povoda konstruktivističkog pristupa pojmu informacije zasigurno predstavlja i pristup informaciji antropologa Gregory Batesona. Navedena razmišljanja o informaciji autor je razvio relativno kasno u svom životu. Od početka 1950-ih do kraja 1960-ih njegov rad je uključivao koncept informacije koji se uglavnom temeljio na matematičkoj teoriji komunikacije C. E. Shannona. Tek krajem 1960-ih, Batesonu polazi za rukom razviti jedan potpuno novi koncept informacije, na što ga je, po svemu sudeći, ponukao izostanak značenja u matematičkoj teoriji komunikacije. U isto vrijeme, u svojim radovima usvojio je kibernetički model opisa ljudskog uma, naglašavajući njegovu inherentnu zatvorenost u sebe te ometanje okoliša koji utječu na ljudsku spoznaju. Ljudi su, tvrdi Bateson, ‘samo-korektivni’ (engl. self-corrective) sustavi koji djeluju protiv vanjskih deformacija (Bateson 1972). “Razlika koja čini razliku je ideja. To je ‘bit’, jedinica informacije… ono što mislimo pod informacijom – elementarnom jedinicom informacije – je razlika koja čini razliku…”, napisao je Gregory Bateson u svojoj knjizi Steps to an Ecology of Mind objavljenoj 1972. Definicija informacije kao ‘razlike koja čini razliku’ tipičan je primjer definicije u kojoj se informacija shvaća kao proces. Premda uzročnu i posljedičnu ulogu u ovoj definiciji na sebe preuzimaju ‘razlike’ – uzročna kao razlika koja se javlja u vanjskom svijetu (external world) i posljedična, kao razlika u sustavu koji ih uočava (observing system) – ključna uloga, ipak, pripada glagolu ‘činiti’ koji na sebi svojstven način utjelovljuje ‘procesuirajuću’ prirodu informacije.

Za Talju, Tuominena i Savolainena (2005), pak, konstruktivistički pristup informaciji u knjižničnoj i informacijskoj znanosti posljedica je „kognitivnog zaokreta“ (engl. cognitive turn), zbirnog naziva za teorijske radove istraživača iz knjižnične i informacijske znanosti koji su sredinom 1970-ih započeli primjenjivati vlastiti kognitivni pristup u rješavanju problema pretraživanja informacija. Ključna karakteristika ovog pristupa svodi se na postavku da je informacija posredovana potencijalnim stanjem znanja primatelja.

POJAM INFORMACIJE U ‘KONSTRUKTIVISTIČKOJ NIŠI’

Unatoč različitim stajalištima i unutar samog konstruktivizma, konstruktivistički teoretičari informaciju drže mentalnom konstrukcijom promatrača. No, većina ih, poput radikalnog konstruktivista Ernsta von Glasersfelda ili istraživača biologije spoznaje – Humberto Maturane i Francisco Varele, pojam informacije upotrebljava tek sporadično (von Glasersfeld 1995; Maturana i Varela, 1980). Drugim riječima, ne postoje značajnija teoretiziranja pojma informacije i, jednako tomu, pojam informacije ne dijeli istaknutu važnost kao što je to slučaj s drugim, tipičnim konstruktivističkim terminima kao što su to samo-referencija, samoorganizacija, autonomija, autopoeza, kibernetika drugog reda, promatranje i promatranje drugog reda.

Kodiraju li informacije stvarnost?

Ako su informacije isključivo proizvod društvenih praksi ili mentalne konstrukcije promatrača, u strogom smislu, prema F. Vareli, informacije uopće ne postoje (Varela, 1979). “Pojam informacija odnosi se na promatračev stupanj nesigurnosti u njegovom ponašanju unutar domene definiranih alternativa, stoga se pojam informacije primjenjuje samo unutar njegove kognitivne domene” (Maturana i Varela, 1980: 54); “… slušatelj stvara informacije smanjujući svoju nesigurnost za vrijeme interakcija u svojoj kognitivnoj domeni” (Maturana i Varela, 1980: 32). Možda se razlog takvih tvrdnji krije u posebnom i raširenom značenju informacija kao nečega što je sposobno ‘kodirati stvarnost’ ili ‘informirati’ organizam o svom okruženju (Glasersfeld, 1995, Maturana i Varela, 1980). H. Maturana, F. Varela i E. von Glasersfeld, slično kao Bateson, često su ovo značenje informacija spominjali kao neodrživo: “Pojmovi stjecanja predodžbi o okolišu ili stjecanja informacija o okolišu u odnosu na učenje, ne predstavljaju nikakav aspekt djelovanja živčanog sustava “(Maturana i Varela, 1980: 133). Glasersfeld to potvrđuje: “… to je nesretno iskrivljenje kada ljudi kažu da su signali koje primamo našim osjetilima ‘kôd’ koji prenosi informacije o stvarnosti” (Glasersfeld, 1995: 115). Međutim, postoje konstruktivistički nastrojeni mislioci koji pojam informacije ipak smatraju donekle značajnim. Radi se o sociologu Niklasu Luhmannu i kibernetičaru, fizičaru, filozofu i neuroznanstveniku – Heinzu von Foersteru.

Pristup informaciji Niklasa Luhmanna

Prema Niklasu Luhmannu, poruka je nešto što sadrži informacije, izjave i interpretacije, a ključni dio poruke sadržan je u sustavu autopoietičke komunikacije koji se ogleda u samo-referenciji (Luhmann, 1995.). Luhmann naglašava da ‘vanjski svijet’ postoji kao iritacija, poremećaj ili šum; ‘vanjski svijet’ dobiva smisao samo ako je povezan sa sustavom za donošenje odluka. Iako je informacija uvijek rezultat sustava, ona postoji samo na temelju opažanja. Štoviše, sustav ne može slobodno proizvoditi informacije kao svoj vlastiti proizvod. Okolina ga neprestano ‘napada’ i kroz mrežu svojih odluka sustav pretvara ove ‘napade’ u informacije koje će se koristiti kao vodič za procese donošenja odluka (Luhmann 1988, Qvortrup, 1993). Stoga je informacija „… unutarnja promjena stanja sustava, samo-proizvedeni aspekt komunikativnih događaja, a ne nešto što postoji u okruženju sustava i treba ga iskoristiti u prilagodljive ili slične svrhe“ (Luhmann, 1990: 10). Sustav određuje je li za njega nešto informacija ili ne. Pošiljatelj ne gubi ništa slanjem informacije! “Spolja postoje samo podaci; sustav ga čini informacijama” (Cornelius, 2002: 399). U tom smislu mora se povući granica kako bi samo-promatranje postalo moguće (Luhmann, 1990.). Informacija je, dakle, interno svojstvo sustava (“Information is a purely system-internal property”), a ne ‘nešto’ što objektivno postoji u okolišu sustava.

Pristup informaciji Heinza fon Foerstera

Heinz von Foerster tvrdi da informacija nije ‘stvar’ ili ‘razlika’ u svijetu, niti je “razlika koja čini razliku” (Bateson, 1972). Informacije su isključivo promatračeva mentalna konstrukcija. Za Von Foerstera informacija je relativan pojam koji poprima značenje samo ako je povezan s kognitivnom strukturom promatrača (Von Foerster, 2003). Povezane s opisom stvarnosti, ili dijelova stvarnosti, a ne samom stvarnošću, informacije ovise o promatračevoj sposobnosti da temeljem opisa stvarnosti izvodi zaključke. Stoga “…okoliš ne sadrži nikakve informacije; okoliš je takav kakav jest” (Von Foerster, 2003: 252).

Informacija je “mentalna konstrukcija” uz pomoću koje pojedinac stvara svijet koji poima. Boje i oblici kao osobiti ‘osjetilni simboli’, sami po sebi, tvorevine su našega uma, a tamo ‘vani’ možda su samo elektromagnetski valovi, periodičke varijacije tlaka zraka, sporadične kretnje molekula i sl.  kako to, uostalom, i sâm Heinz von Foerster literarno dojmljivo naglašava:

“… ‘vani’ nema svjetla i nema boja, postoje samo elektromagnetski valovi; ‘vani’ nema zvuka i nema glazbe, postoje samo periodične varijacije tlaka zraka; ‘vani’ nema topline i nema prehlade, postoje samo pokretne molekule s više ili manje kinetičke energije, itd. Konačno i zasigurno, ‘vani’ nema boli” (von Foerster, 2003: 233).[1]

[1] “…’out there’ there is no light and no color, there are only electromagnetic waves; ‘out there’ there is no sound and no music, there are only periodic variations of the air pressure; ‘out there’ there is no heat and no cold, there are only moving molecules with more or less mean kinetic energy, and so on. Finally, for sure, ‘out there’ there is no pain.” (von Foerster 2003: 215)

KONSTRUKTIVISTIČKI PRISTUP INFORMACIJI U KNJIŽNIČNOJ I INFORMACIJSKOJ ZNANOSTI

Konstruktivistički pristup pojmu informacija u knjižničnoj i informacijskoj znanosti izrijekom se pojavljuje u radovima B. Dervin (1983), I. Corneliusa (1996a, 1996b, 2002), G. Wersig (1997), Talje, Tuominena i Savolainena (2005) i drugih autora. S jedne strane, konstruktivistički pristup pojmu informacija u okviru knjižnične i informacijske znanosti temelji se, kao i sam konstruktivizam, na biološkom konceptu autopoisisa čileanskih biologa Humberta Maturane i Francisco Varele. Zbog toga, Rafael Capurro i Birger Hjørland u preglednom radu o konceptu informacije pišu: “Prema biolozima Humbertu Maturani i Francisco Vareli …, kao i kibernetičarima poput Heinza von Foerstera …, informacija je promatračeva konstrukcija, odnosno ‘mentalna razlika’ koja čini i/ili pronalazi razliku u vanjskom svijetu “(Capurro i Hjorland, 2003: 371). S druge strane, sve više istraživača u okviru knjižnične i informacijske znanosti smatra da je informacija, zapravo, društveni konstrukt. Informacije nisu samo kognitivne, nego i društvene konstrukcije, koje zajedno sa znanjem predstavljaju proizvode naše društvene prakse (Cornelius, 1996; Wersig, 1997).

Brenda Dervin jedan je od pionira konstruktivističkog pristupa informaciji u knjižničnoj i informacijskoj znanosti. Početkom svoje istraživačke karijere, 1976. objavila je rad u kojem je razlikuje trihitomijsku formulaciju pojma informacije: Informacija 1 je informacija koja se odnosi na “utjelovljenu strukturu ili uzorak stvarnosti”; Informacija 2 se javlja kao “struktura koju su stvarnosti nametnuli ljudi”; a Informacija 3 kao ono što proizlazi iz “postupaka kojima ljudi stječu ono što prethodno nisu znali” (Dervin, 1976: 326). U kasnijim radovima, ona će se usredotočiti na treći vid informacije što će ju dovesti i do konstruktivističkog pogleda na isti pojam. Konačno, u radu pod naslovom “Informacije kao konstrukcija korisnika: relevantnost opaženih potreba za informacijom za sintezu i interpretaciju”, ona će otvoreno istaknuti tvrdnju o konstruktivističkoj prirodi informacije. S druge strane, Ian Cornelius ponovit će da su informacije i znanje proizvodi naše društvene prakse. Informacija nije “… objektivno neovisan entitet kao dio stvarnog svijeta … nego ljudski artefakt, konstruiran i rekonstruiran unutar društvenih situacija” (Cornelius, 1996: 19).

ZAKLJUČAK

U radu se zaključuje da informacija kao konstrukcija ne igra značajnu ulogu kako u konstruktivističkim teorijama, tako i u okviru radova istraživača iz knjižnične i informacijske znanosti. Štoviše, većina istraživača iz knjižnične i informacijske znanosti informaciju ne shvaća kao konstrukciju u pravom smislu te riječi, već kao subjektivni fenomen u širem smislu, koji je podložan različitim interpretacijama (Cornelius, 1996.). To je možda i glavni razlog što se u postojećoj literaturi ne nailazi, pored postojećih, i na ‘konstruktivističku teoriju informacije’. No, ako bi se jednog dana to promijenilo, i ‘konstruktivistička teorija informacije’ ugledala svjetlo dana, čini se da bi kognitivno stajalište u knjižničnoj i informacijskoj znanosti moglo poslužiti kao solidan temelj za njen razvoj.

LITERATURA (u cijelosti)

1. Artandi S (1973) Information concepts and their utility. Journal of the American Society for Information Science 24(4): 242-245.
2. Ashby RW (1956) An Introduction to Cybernetics. London: Chapman & Hall.
3. Bar-Hillel Y and Carnap R (1953) Semantic information. British Journal of Science 4: 147-157.
4. Bates MJ (2006) Fundamental forms of information. Journal of the American Society for Information Science and Technology 57(8): 1033–1045.
5. Bates MJ (2009), “Information”. In: Bates MJ and Maack MN (eds) Encyclopedia of Librarian and Information Sciences. CRC Press, pp. 2347-2360.
6. Bateson G (1972) Steps to an ecology of mind. New York: Ballantine Books.
7. Bateson G (1991) Sacred unity: further steps to an ecology of mind. New York: Harper Collins.
8. Belkin NJ and Robertson, S. E. (1976) Information science and the phenomenon of information. Journal of the American Society for Information Science 27(4): 197–204.
9. Belkin NJ (1978) Information concepts for information science. Journal of Documentation 34(1): 55-85.
10. Belkin NJ (1980) Anomalous states of knowledge as a basis for information retrieval, Canadian Journal of Information Science 5(1): 133-143.
11. Belkin NJ (1984) Cognitive models and information transfer. Social Science Information Studies 4(2-3): 111-130.
12. Belkin NJ (1990) The cognitive viewpoint in information science. Journal of Information Science 16(1): 11–15.
13. Brier S (2009) Cybersemiotic Pragmaticism and Constructivism. Constructivist Foundations 5(1): 19-38.
14. Bourgine P and Stewart J (2004) Autopoiesis and cognition. Artificial Life 10(3): 327–345.
15. Bosancic B (2016) Information in the knowledge acquisition process. Journal of Documentation 72(5): 930-960.
16. Brookes BC (1977) The developing cognitive viewpoint in information science. In: De Mey M (ed) International Workshop on the Cognitive Viewpoint. Ghent: University of Ghent, pp. 195-203.
17. Brookes BC (1980) The foundations of information science. Part I: philosophical aspects. Journal of Information Science 2(3-4): 125-133.
18. Buckland MK (1991) Information as thing. Journal of the American Society for Information Science 42(5): 351–360.
19. Burgin M (2010) Theory of information: Fundamentality, diversity and unification. New Jersey; London etc.: World Scientific.
20. Capurro R and Hjørland B (2003) The concept of information. Annual Review of Information Science and Technology 37(1): 343–411.
21. Case DO (2007) Looking for information: a survey of research on information seeking, needs, and behaviour. Amsterdam: Elsevier.
22. Cornelius I (1996a) Information and interpretation. In: Ingwersen P and Pors NO (eds) CoLIS 2: Second International Conference on Conceptions of Library and Information Science: Integration in perspective. Copenhagen: Royal School of Librarianship, pp. 11-21.
23. Cornelius I (1996b) Meaning and method in information studies. Norwood, NJ: Ablex.
24. Cornelius I (2002) Theorizing information for information science. Annual Review of Information Science and Technology 36(1): 393-425.
25. Crotty M (1998) The foundations of social research: Meaning and perspective in the research process. Thousand Oaks: Sage Publications.
26. Day RE (2014) Indexing it all: The subject in the age of documentation, information, and data. Cambridge, MA: The MIT Press.
27. De May M (1977) The cognitive viewpoint: its development and its scope. In: De Mey M (ed) International Workshop on the Cognitive Viewpoint. Ghent: University of Ghent, pp. xvi-xxxii.
28. De Mey M (1980) The relevance of the cognitive paradigm for information science. In: Theory and application of information research. London: Mansell, pp. 48-61.
29. Dervin B (1976) Strategies for dealing with human information needs: information of communication? Journal of Broadcasting 20(3): 324-333.
30. Dervin B (1983) Information as user construct: the relevance of perceived information needs to synthesis and interpretation. In: Ward SA and Reed LJ (eds) Knowledge structure and use: Implications for synthesis and interpretation. Philadelphia: Temple University Press, pp. 153-183.
31. Dick AL (1999) Epistemological positions and library and information science. Library Quarterly 69(3): 305-323.
32. Dodig-Crnkovic G (2014) Info-computational constructivism and cognition. Constructivist Foundations 9(2): 223–231.
33. Einstein A (2004) Relativity: The special and general theory. New York: Barnes & Noble Publishing. Originally published in: Einstein A (1920) Relativity: The special and general theory. Methuen & Co Ltd.
34. Einstein A and Infeld L (1967) The evolution of physics. New York: Simon & Schuster Clarion Book.
35. Floridi L (2008) A defence of informational structural realism. Synthese 161(2): 219-253.
36. Floridi L (2011) The Philosophy of Information. Oxford, UK: Oxford University Press Inc.
37. Frické M (2009) The knowledge pyramid: a critique of the DIKW hierarchy. Journal of Information Science 35(2): 131–142.
38. Furner J (2004) Information studies without information. Library Trends, 52(3): 427–446.
39. Gergen KJ (1999) An Invitation to Social Construction. London: Sage.
40. Gershenson C (2014) Info-computationalism or materialism? Neither and Both. Constructivist Foundations 9(2): 241–242.
41. Goguen JA (1997) Towards a social, ethical theory of information. In: Bowker G, Gasser L, Star L and Turner W (eds) Social Science Research, Technical Systems, and Cooperative Work: Beyond the Great Divide. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, pp. 27–56.
42. Gorichanaz T (2017) Information and experience, a dialogue. Journal of Documentation 73(3): 500-508.
43. Harmon G (1984) The measurement of information. Information Processing & Management 20(1-2): 193-198.
44. Hayes RM (1969) Information science in librarianship. Libri 19(1-4): 216-236.
45. Hjørland B (2000) Documents, memory institutions and information science. Journal of Documentation, 56(1): 27–41.
46. Ingwersen P (1982) Search procedures in the library – analysed from the cognitive point of view. Journal of Documentation 38(3): 165-191.
47. Kant I (1998) Critique of pure reason. Cambridge University Press, Cambridge, UK. Originally published in: Kant I (1781) Critique of pure reason. Riga: Johann Friedrich Hartknoch.
48. Krippendorff K (1991) Stepping stones towards a constructivist epistemology for mass-communication. In: Annual Meeting of the Deutsche Gesellschaft für Publizistik und Kommunikationswissenschaft (DGPuK). Available at: http://repository.upenn.edu/asc_papers/255
49. Kuhlmann M (2015) What is real? Scientific American: Special Collector’s Edition 24(4): 84-91.
50. Ladyman J (1998) What is structural realism? Studies in History and Philosophy of Science 29(3): 409–424.
51. Luhmann N (1990) Essays of self-reference. New York: Columbia University Press.
52. Luhmann, N (1995) Social systems. Stanford: Stanford University Press.
53. MacKay DM (1969) Information, mechanism and meaning. Cambridge, MA, London, UK: The M.I.T. Press.
54. Machlup F (1983) Semantic quirks in studies of information. In: Machlup F and Mansfield U (eds) The study of information: Interdisciplinary messages. New York: Wiley, pp. 641-671.
55. Mahler G (1996) Quantum information. In: Kornwachs K and Jacoby K (eds) Information: New questions to a multidisciplinary concept, Berlin: Akademie Verlag GmbH, pp. 103-118.
56. Marchionini G (2010) Information Concepts: From Books to Cyberspace Identities. In: Synthesis Lectures on Information Concepts, Retrieval, and Services 2(1): 1-105.
57. Maturana HR and Varela FJ (1980) Autopoiesis and cognition: The realization of the living. Dordrecht: Reidel.
58. Nowotny H (1990) Actor-networks vs. science as a self-organizing system. In: Krohn W, Küppers G and Nowotny H (eds) Selforganization: Portrait of a scientific revolution. Dordrecht: Springer-Science+Bussines Media, pp. 223-239.
59. Oeser E (1976) Wissenschaft und Information (Science and Information). Oldenbourg, Vienna.
60. Piaget J (1954) The construction of reality in the child. Ballantine: New York. French original published as: Piaget J (1937) La construction du réel chez l”enfant. Neuchâtel: Délachaux & Niestlé.
61. Qvortrup L (1993) The controversy over the concept of information. Cybernetics & Human Knowing 1(4): 9-19.
62. Riegler A and Scholl A (2012) Niklas Luhmann and the Sociological Turn in Constructivism. Constructivist Foundations 8(1): 1–4.
63. Robinson L and Bawden D (2014) Mind the Gap: Transitions between concepts of information in varied domains. In: Ibekwe-SanJuan F and Dousa TM (eds) Theories of information, communication and knowledge: a multidisciplinary approach. New York: Springer, pp. 121–141.
64. Rowley J (2007) The wisdom hierarchy: representations of the DIKW hierarchy. Journal of Information Science 33(2): 163-180.
65. Saracevic T (1999) Information science. Journal of the American Society for Information Science 50(12): 1051–1063.
66. Savolainen R (1993) The sense-making theory: reviewing the interests of a user-centered approach to information seeking and use. Information Processing & Management 29(1): 13–28.
67. Scholl A (2010) Radical constructivism in communication science. Constructivist Foundations 6(1): 51–57.
68. Schroeder MJ (2014) Information, computation and mind: Who is in charge of the construction? Constructivist Foundations 9(2): 237–240.
69. Segal L (2001) The dream of reality: Heinz von Foerster’s constructivism. New York: Springer Science+Business Media.
70. Shannon CE (1949) The mathematical theory of communication. In: Shannon CE and Weaver W (1949) The mathematical theory of communication. Urbana: The University of Illinois Press, pp. 31-125. Originally published in: Shannon CE (1948) A mathematical theory of communication. The Bell System Technical Journal 27, pp. 379–423, pp. 623–656.
71. Stonier T (1990) Information and the internal structure of the universe: An exploration into information physics. New York; London: Springer.
72. Talja S, Tuominen K and Savolainen R (2005) “Isms” in information science: constructivism, collectivism and constructionism. Journal of Documentation 61(1): 79-101.
73. Thellefsen MM, Thellefsen T and Sørensen B (2018) Information as signs: A semiotic analysis of the information concept, determining its ontological and epistemological foundations. Journal of Documentation 74(2): 372-382.
74. Varela F (1979) Principles of biological autonomy. New York: Elsevier-North Holland.
75. Von Foerster H (1984) Observing Systems. Intersystems Publications.
76. Von Foerster H (2003) Understanding understanding: Essays on cybernetics and cognition. New York: Springer-Verlag.
77. Von Glasersfeld E (1984) An introduction to radical constructivism. In: Watzlawick P (ed) The invented reality. New York: Norton, pp. 17–40.
78. Von Glasersfeld E (1995) Radical constructivism: a way of knowing and learning. Bristol: Falmer Press, Taylor & Francis Inc.
79. Von Glasersfeld E (2001) The radical constructivist view of science. Foundations of science 6(1-3): 31-43.
80. Vygotsky LS (1978) Mind in society. Cambridge, MA: Harvard University Press.
81. Wersig G (1997) Information theory. In: Feather J and Sturges P (eds) Encyclopaedic Dictionary of Library and Information Science. London, UK: Routledge, pp. 220-227.
82. Wilson TD (1984) The cognitive approach to information-seeking behaviour and information use. Social Science Information Studies 4(2-3): 197-204.