O I n f o r m a c i j i : informacija u teoriji

Veljača 27, 2018

O DIKW hijerarhiji

BORIS BOSANČIĆ: DIKW-hijerarhija: za i protiv (2017)

Je li DIKW hijerarhija (engl. Data-Information-Knowledge-Wisdom hierarchy) doista može pružiti osnovu za čvrsto utemeljenje informacijskih znanosti? Ili se doista radi samo o bajci (fairytaile), kako ju je okarakterizirao Rafael Capurro, ugledni informacijski stručnjak u istraživanju Chaima Zinsa 2007? Te iste 2007., objavljen je i trenutno najcitiraniji pregledni članak o DIKW hijerarhiji, The wisdom hierarchy: representations of the DIKW hierarchy Jeniffer Rowley. Po pitanju DIKW hijerarhije ne smije se zaobići ni kritički rad Martina Frickéa iz 2009. The knowledge pyramid: a critique of the DIKW hierarchy. Ako je DIKW hijerarhija samo simbol odnosno metafora procesa stjecanja znanja, zašto je onda statična i zašto se uporno zamišlja u obliku piramide, koja je sagrađena od čvrstih i de facto nepromjenjivih slojeva podatka, informacije, znanja i mudrosti?  Ako je pak i model – je li to dovoljno da se putem nje napokon izvrši čvrsto utemeljenje informacijskih znanosti za kojim dugi niz godina tragaju mnogi teoretičari područja? To su samo neka od pitanja koja su postavljena u mojemu radu objavljenom u Vjesniku bibliotekara Hrvatske (Svezak 60 Br. 2-3, 2017) znakovita naziva: DIKW – hijerarhija: za i protiv.

Koncept DIKW-hijerarhije osmišljen je kako bi oslikao odnos između danas nezaobilaznih pojmova u znanstvenom i praksiološkom diskursu – podatka, informacije, znanja i mudrosti.

DIKW-hijerarhija tumači se na strukturnoj, funkcionalnoj i simboličnoj razini te se smatra kako simbolom tako i modelom. Nebrojeni su nazivi pod kojima se javlja u literaturi: informacijska hijerarhija ili piramida, hijerarhija znanja ili piramida znanja, piramida mudrosti ili hijerarhija mudrosti, a u posljednje vrijeme sve češće se rabi i izraz – DIKW piramida.

Očito je da naziv DIKW-hijerarhije varira od područja do područja s obzirom na važnost svakog pojedinog pojma u okviru hijerarhije koji promatrano područje drži predmetom svog proučavanja (str. 3).

O DIKW-hijerarhiji pisali su M. Zeleny, R. Ackoff, G. Belinger, A. Liew i J. P. Carlisle iz područja upravljanja znanjem te J. Rowley, M. Frické, C. Zins i L. Ma iz knjižnične i informacijske znanosti. Zanimljivo, a kako to tvrdi H. Cleveland:

…prvo spominjanje DIKW-hijerarhije porijeklo vuče iz stihova poznatog američkog pjesnika T.S. Elliota iz pjesme The Rock objavljene 1934., koji glase:

Gdje je život koji smo izgubili u življenju?
Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju?
Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama?

John Minger i Craig Standing, teoretičari područja informacijskih sustava, koji su 2017. objavili vrlo važan rad o pojmu informacije, svakako bi ovim stihovima pridodali i sljedeći stih (kao što su to i učinili u svom radu):

Gdje su informacije koje smo izgubili u podacima?

Bilo kako bilo, Ackoffov rad iz 1989. – bez obzira na kontroverzu vezanu uz ne spominjanje tematski vrlo sličnog rada M. Zelenyja koji je prethodio njegovu radu – uzima se kao inicijalni rad od šire zajednice koji je DIKW hijerarhiju uveo u znanstveni diskurs.

Na ovome mjestu međutim valja skrenuti pažnju na još jedan rad koji se može povezati uz porijeklo DIKW-hijerarhije, a koji se u dosadašnjoj literaturi ne spominje. To je rad Information science in librarianship Roberta M. Hayesa iz 1969. objavljen u časopisu Libri u kojemu se, možda i po prvi put, eksplicitno razmatraju odnosi srodnih pojmova podatka, informacije, znanja i mudrosti. Za Hayesa, podaci su sirova građa (engl. raw material), informacija je rezultat obrade podataka, a znanje su akumulirani podaci (engl. accumulated data). Mudrost je pak zasebna subjektivna kategorija. R. Hayes ističe četiri vrste obrade podataka koji su važni sa stajališta proizvodnje informacija: prijenos podataka (engl. data transmission), odabir podataka (engl. data selection), organizacija podataka (engl. data organization) i analiza podataka (engl. data analyses).32 S obzirom na činjenicu da je rad objavljen u časopisu knjižničarske provenijencije i da u najužu vezu dovodi informacijsku znanost i knjižničarstvo, pomalo čudi to što u literaturi nije prepoznat kao jedno od mogućih ishodišta za raspravu o utemeljenju obiju disciplina putem DIKW-koncepta (str. 8).

Interpretacije DIKW-hijerarhije, bilo da dolaze iz područja upravljanja znanja ili knjižnične i informacijske znanosti, bitno se razlikuju po svojoj raznovrsnosti. Ipak, među njima valja istaknuti interpretaciju Jenifer Rowley koju i moji studenti moraju naučiti za ispit u okviru kolegija Informacija u teoriji:

  • Podaci se koriste kao ulazi (engl. input) za stvaranje informacija, informacije za gomilanje znanja, a znanje za ovladavanje mudrošću.
  • Podataka je u količinskom smislu mnogo više nego informacija, informacija mnogo više nego znanja, a znanja više od mudrosti.
  • DIKW-hijerarhija mnogo je sigurnija i stabilnija ako ima širu bazu, odnosno sloj podataka.
  • Mudrost je moguće dostići jedino ako se u dovoljnoj mjeri procesiralo podatke, informacije i znanje, s tim da procesiranje započinje podacima.

Međutim je li takav pogled na odnos pojmova podatka, informacije i znanja održiv, pita se C. Zins u studiji Knowledge Map of Information Science, u kojoj mu putem metode Delphi polazi za rukom dokumentirati 130 definicija podataka, informacija i znanja 45 stručnjaka iz područja knjižnične i informacijske znanosti. C. Zins uočava da sva tri fenomena, odnosno koncepta nesumnjivo međusobno koreliraju, ali u isto vrijeme zaključuje da je priroda njihova odnosa sporna, kao što je to, uostalom, i njihovo značenje. Drugim riječima, u mnogim temeljnim pitanjima koja se tiču fundamentalnih pojmova informacijske znanosti DIKW-hijerarhija nije od pomoći u tom obliku. Istog je mišljenja i R. Capurro koji u svojstvu sudionika Zinsova istraživanja pojmove podatka, informacije i znanja smatra nesvodivima, a samu DIKW-hijerarhiju [kao što smo to već i naveli] proglašava bajkom (engl. fairytale) (str. 13).

Možda se najzanimljivijom u radu čini britka kritika DIKW-hijerarhije Martina Frickéa koji joj ne ostavlja puno nade:

Za M. Frickéa jedno od središnjih pitanja u svezi s DIKW-hijerarhijom jest pitanje istine. Premda je svjestan toga da je naše znanje pogrešivo (engl. fallible), zbog čega podaci i informacije nikada ne mogu u potpunosti udovoljiti zahtjevu da budu istiniti, M. Frické tvrdi da bi barem podaci trebali biti istiniti. Jer neistiniti, pogrešni podaci uopće nisu podaci! Čini se da strogoća pristupa M. Frickéa proizlazi iz njegova pozivanja na operacionalizam, pristup prema kojem “moramo biti apsolutno sigurni što pod čime mislimo i apsolutno sigurni koje su naše izjave u vezi s time istinite.”

Nastavljajući svoju kritiku DIKW-hijerarhije, M. Frické tvrdi da ona implicira shvaćanje po kojemu su svi podaci ujedno i informacije. Međutim jasno je da postoje informacije koje prethodno nisu “morale” bili podaci. Drugim riječima, postoje informacije koje se ne mogu izraziti, odnosno samo zaključiti iz podataka, kao što prejudicira DIKW-hijerarhija. Za M. Frickéa to predstavlja “središnju logičku pogrešku” DIKW-piramide. Logičku, zato što se navedene informacije, koje prethodno “nisu bili podaci”, generiraju zaključivanjem putem logike prvog reda, dok se podaci izražavaju tzv. Popperovom egzistencijalno-konjunktivnom logikom (engl. existential-conjunctive logic – EC logic) koja se nalazi na nižoj razini apstrakcije od logike prvog reda. Primjerice činjenice da se Zemlja okreće i kruži oko Sunca za M. Frickéa su informacije, a ne, barem u većini slučajeva, podaci.

Ali kad bi mu netko spočitnuo da se u ovom slučaju radi o znanju, a ne o informaciji, M. Frické priznao bi da mu se čini kako su informacije i znanje sinonimi, odnosno, štoviše, da se “znanje i informacije urušavaju jedno u drugo” (str. 15).

Na osnovi iznesenoga, u radu se razlikuju tri kritike DIKW hijerarhije:

  • kritika logičkih pretpostavki DIKW-hijerarhije i modela (R. Capurro, M. Frické)
  • kritika epistemoloških pretpostavki DIKW-hijerarhije i modela (Lai Ma)
  • kritika simboličnog prikaza i metaforične interpretacije DIKW-hijerarhije kao piramide.

U posljednjem dijelu rada razmatra se “simboličnost i metaforičnost koncepata DIKW hijerarhije”.

Simbol piramide ili trokuta, na koji je oslonjen DIKW-model, zadržat će dakle svoje prvotno značenje i nakon što na njega prenesemo značenje konstrukcije koja odražava konceptualni odnos DIKW-pojmova. Sada se ponovno može postaviti pitanje što DIKW-piramida kao takva simbolizira. Koncepti podataka, informacije, znanja i mudrosti u DIKW-modelu ponajviše će nas asocirati na određen način poimanja svijeta. Ako već nešto može simbolizirati, DIKW-piramida može simbolizirati način stjecanja znanja o svijetu kojim smo okruženi. Naša spoznaja uvijek počiva na podacima i doseže svoj vrh u mudrosti.

Međutim očito je da DIKW-piramida zbog svoje “statičnosti” i pretjerano naglašene strukturiranosti nije u mogućnosti dati prihvatljivo objašnjenje vlastite simbolike kao procesa stjecanja znanja, iako na njega najprije asocira.

U skladu s tim, u radu Information in the knowledge acquisition process, objavljenu 2016., predlaže se dinamična verzija DIKW-modela. DIKW-hijerarhija predstavljena je metaforom “stabla znanja” koje je uronjeno u “brijeg podataka” i kojim kola “informacijski sok” koji dopire iz “zemlje podataka”.

Rad završava opisom “stabla znanja” – odnosno prijedlogom novog dinamičkog oblika DIKW-hijerarhije koji simbolizira proces stjecanja znanja kao aktualnog problema informacijskih znanosti a o kojemu smo već pisali na jednom drugom mjestu

Znakovito je i to što epistemolozi nisu u dovoljnoj mjeri posvetili pozornost DIKW-konceptima u svom području te se čini da je sudbina DIKW-hijerarhije neizvjesnija no ikad. Hoće li ona u potpunosti nestati s pozornice teorijskih konstrukata obaju područja – područja upravljanja znanjem te knjižnične i informacijske znanosti – i više-manje nastaviti egzistirati u tom obliku ili će se izmijeniti u konstrukt koji će, na temeljima prihvatljivijim od postojećih, jamčiti utemeljenost obaju područja – ostaje otvoreno. Ovaj rad prilog je u potrazi za odgovorom na to pitanje.

Radu možete pristupiti s mrežnih stranica Vjesnika bibliotekara Hrvatske >> ovdje!

Oglasi

Rujan 8, 2016

Proces stjecanja znanja kao problem informacijskih znanosti

U vremenu u kojemu je znanje postalo samo znak, ali ne i simbol, logično je njegov problem spustiti na razinu drugih znanosti a ne samo epistemologije, grane filozofije. Međutim, u isto vrijeme bilo bi nepošteno znanju nekritički oduzeti pravo, pa čak i moć izricanja istine. Nakon Karla Poppera, Thomasa Kuhna, francuskih poststrukturalista, američkih postmodernista itd. privikavamo se živjeti i baviti se znanošću na pomičnim osnovama. U isto vrijeme, postali smo svjesni toga da se nikada nećemo vratiti na staro. S druge strane, čovjekovo i strojno stjecanje znanja nikada nisu bila bliža jedan drugome… Može li se onda proces stjecanja znanja, kako čovjeka tako i računala, zasnovati kao problem informacijskih znanosti…?

U mom radu Proces stjecanja znanja kao problem informacijskih znanosti objavljenom 2016. u časopisu Libellarium pozornost se usmjerila na sâm proces stjecanja znanja o svijetu kojim su čovjek i računalo okruženi, bez potrebe za odgovorom na pitanja ‘je li taj svijet uopće postoji’ i ‘je li on dohvatljiv ljudskim osjetilima’. Pritom, prešutno se pretpostavilo da se uvijek radi o stjecanju ‘znanstvenog znanja’. Stoga, razmatranja koja slijede valja smatrati posebnim slučajem vjerojatno šireg okvira načina stjecanja znanja, koje bi se odnosilo ne samo na znanstveno, nego i ono, uvjetno rečeno, praktično znanje koje je čovjek u trenutku spreman zaboraviti, a kojim barataju njegovo sjećanje i iskustvo. Poopćenje predloženog okvira na sve situacije trebalo bi donijeti usuglašavanje shvaćanja procesa stjecanja znanja u tom širem kontekstu.

Nakon otkrića zakonitosti koje vladaju u kvantnom svijetu poput Heisenbergovih načela neodređenosti (Heisenberg 2004) ili poststrukturalistčkoga uvida u duboku vezu između onoga što znamo i jezika kojim to znanje izričemo (Derrida 1967), više ne možemo insistirati na jasnom i održivom znanju. Mnogi današnji istraživači i znanstvenici, stoga, znanju neće nametnuti uvjet njegove nepobitne istinitosti. Radovi Karla Poppera, Thomasa Kuhna, pragmatista i drugih istraživača u drugoj polovini 20. stoljeća… utrli su put razumijevanju znanja kao održive, ali i izmjenjive supstance naših svjetonazorskih stavova o svijetu koji nas okružuje.

U svojoj knjizi Logika znanstvenih otkrića, prvi put objavljenoj 1934., filozof znanosti Karl Popper udario je nove temelje teoriji znanja. Među prvima, Popper je, u koherentističkom duhu, predložio da od znanja više ne zahtijevamo da bude istinito, nego samo provjerljivo (Popper 1972). Izvjesnost znanstvene istine odnosno znanja postalo je relativno. Ako teorije ne možemo dokazati, možemo ih pobiti. Naše znanje odnosno teorija koja ga zastupa sadržajno je bogatija ako puno više toga zabranjuje nego dopušta. To je u znatno većoj mjeri izlaže mogućnosti testiranja, a posredno, i opovrgavanja.  Što je neka znanstvena teorija otpornija na testiranja to će ona biti istinitija (O’Hear 2007: 38).

Jasno je da Popperovski svjetonazor izrasta iz prihvaćanja činjenice da je naše znanje pogrješivo u duhu koherentističke teorije znanja za koju, u najjednostavnijem smislu, ljudsko znanje  ima strukturu splavi (Sosa 1980). Ono što splavi omogućuje da plovi jest to što se različiti dijelovi drže na okupu. Prema O. Neurathu, ljudsko znanje je poput broda na kojem se vrši remont u vožnji, na otvorenom moru. Može se zamijeniti bilo koji dio broda, ali se ne mogu zamijeniti svi dijelovi broda odjednom! Drugim riječima, ne možemo dovesti u pitanje svo naše znanje odjednom! (Neurath 1932;  Berčić, 2012).

Na ovaj način stiglo se i do uvida da naše znanje može biti pogrješivo a što je u literaturi dobilo naziv falibilizam.

Thomas Kuhn u svojoj knjizi Struktura znanstvenih revolucija, prvi put objavljenoj 1959, ide korak dalje u relativiziranju čovjekovog stjecanja znanja. Po njemu, razvoj znanosti događa se od jedne do druge znanstvene revolucije između kojih ‘vegetiraju’ razdoblja tzv. ‘normalne znanosti’ u kojima se ne događa ništa posebno osim razrješavanja anomalija postojećih teorija (Kuhn 2013). Za potrebe ovog rada, vrlo zanimljivom se čini pojam znanstvene paradigme koji je Kuhn uveo u diskurs filozofije znanosti. Pod pojmom znanstvene paradigme Kuhn ne podrazumijeva “…samo načine na koji istraživači pristupaju i opažaju podatke, već i same podatke.” (O’Hear 2007: 59). Na ovaj način uspostavljena je mnogo čvršća veza između podataka i znanja. Znanje defacto postaje ovisno o podacima znanstvenih istraživanja.

Okvirno gledano, uspostava procesa stjecanja znanja kao problema informacijskih znanosti stoga počiva na nekoliko pretpostavki.

Najprije, može se reći da proces stjecanja znanja ne mora biti isključivo predmet epistemologije, jer ne zadire u sudove o istinitosti stečenog znanja. Za njegovo nesmetano odvijanje nije nužno znati je li riječ o istinitom ili ‘vječno istinitom’ znanju ili pak znanju koje će tijekom vremena doživjeti svoju reviziju. To je itekako u skladu s Popperovom teorijom o pogrješivosti teorija. S druge strane, pitanja epistemologije, poput onoga “je li ikakvo znanje moguće?” ostaju otvorena na jednak način na koja su to bila i prije računalnog doba.

Nadalje, može se reći da proces stjecanja znanja uspostavlja čvršću vezu između pojmova podatka i znanja. Znanje, kao takvo, ovisno je o prethodno ustanovljenim podacima istraživanja, ali i obrnuto! Naime, kao što je već spomenuto, Karl Popper je među prvima ustvrdio da ne postoji mogućnost prikupljanje čistih podataka (engl. pure data), bez prethodnog utjecaja nekakve pozadinske teorije. Podaci znanstvenog istraživanja umnogome su oslonjeni na teoriju koju pokušavaju potvrditi; oni su ovisni o teoriji (engl. theory-laden) (Popper 1972).

Osim toga, proces stjecanja znanja, u kontekstu znanstvenoistraživačkog rada, provodi se na dubljoj razini od razine na kojoj se provode znanstvene metode; on se ‘odvija’, takoreći –  apriori, prije svake znanstvene metode  – indukcije i dedukcije, analize i sinteze i sl. i doslovno na inicijalnoj razini našeg odnošenja prema stvarnosti. Primjerice, ova razina može uključivati enkodiranje podataka znanstvenih istraživanja prema nekoj postojećoj teoriji i sl.

Isto tako, za razliku od drugih problema informacijske znanosti, proces stjecanja znanja može se opisati pomoću sva četiri DIKW koncepta. Na koncu, teoretiziranje procesa stjecanja znanja može voditi i potpunijoj informacijskoj teoriji u kojoj ne bi bili samo zastupljeni pojmovi informacije i podatka, nego i znanja, značenja, vrednovanja i mudrosti.

Cjelovitom tekstu rada u otvorenom pristupu (Creative Commons Attribution 4.0 International License), osim s >> mrežnih stranica časopisa Libellarium, možete pristupiti i u repozitoriju ustanove u kojoj sam zaposlen (Filozofski fakultet u Osijeku) na adresi: https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A2007/datastream/FILE0/view.

Travanj 7, 2016

Informacija u procesu stjecanja znanja

Nakon osamnaest mjeseci premišljanja, pisanja i prepravljanja, odustajanja i ponovnog započinjanja, razgovora i savjetovanja, sa zadovoljstvom mogu objaviti da je moja ‘znanstvena pisanija’ naziva Information in the knowledge acquisition process napokon dovršena. ‘Stablo znanja’, novopredloženi prikaz/simbol DIKW modela,  započinje sa svojim životom u digitalnom svijetu informacija. Posljedično, to znači da je ‘pisanija’ odnosno rad prihvaćen za objavljivanje u jednom od časopisa područja – i ne slučajno – u Journal of Documentation. Četrdeset i pet stranica teksta, je li to ikome trebalo? U mom slučaju, da, pogotovo stoga jer u radu na kraju nisam stigao reći sve što sam imao. Primjerice, onaj dio o značenju. Informacija i značenje, u kontekstu čovjekove spoznaje, čine mi se sada neraskidivo povezanima, do te mjere da ću vjerojatno u najskorije vrijeme biti prisiljen započeti rad na novoj ‘pisaniji’ sada već predvidljivog naziva – Meaning in the knowledge acquisition process (s tim da su neki dijelovi već i napisani) te svojim umom zaroniti u otvoreno i neistraženo more semiotike…

stablo_znanjaOsim (relativno) sažetog prikaza raznolikosti pogleda na pojam informacije (desetak stranica), rad se u prvom redu bavi tumačenjem procesa stjecanja znanja, s osobitoga simboličkog i metaforičkog stajališta. Pritom, pojam informacije u takvom tumačenju, dakako, zauzeo je središnje mjesto, pored srodnih pojmova podatka i znanja. Posredno, ovim radom nastojao sam i iznaći odgovor na pitanje: zašto različiti načini/perspektive stjecanja znanja u okviru znanstvenih područja imaju drugačiji pogled na informaciju, uključujući tu i dva, čini se, najisključivija ili najnepomirljivija: jedan, koji informaciju drži objektivnim entitetom koji postoji u ‘vanjskom svijetu’ i drugi, koji ju smatra konstruktom čovjekova uma.

Stoga ovaj rad posjeduje dvojak karakter: pregledni i simboličko-metaforički. U prvom dijelu do izražaja dolazi njegov pregledni karakter. Nastojao sam, na što je moguće sažetiji način, pružiti uvid u raznolikost pogleda na pojam informacije istraživača iz različitih područja znanosti. U radu se razmatraju informacijske teorije s naglaskom na inicijalnu teoriju Claudea E. Shannona, pravci u razvoju istih, definicije pojma informacije i vrste informacija. U drugom dijelu rada, a za potrebe razumijevanja odnosa pojma informacije sa srodnim pojmovima podatka i znanja, predložio sam odgovarajući simbolički prikaz kao pandan postojećem  – DIKW hijerarhije (Data-Information-Knowledge-Wisdom hierarchy), a koji je našao izraz u stanovitoj slici ‘stabla znanja’. Putem navedenog prikaza te osobitoga metaforičkog tumačenja pokušao sam, zatim, ilustrirati ulogu informacije u procesu stjecanja znanja. Prema mom mišljenju, na ovaj način bilo je moguće ukazati na jedno, relativno novo, shvaćanje pojma informacije, koje je u stanju ublažiti, ako ne i u cijelosti prevladati problem različitog shvaćanja informacije u svim znanstvenim područjima. Simbolički prikaz i metaforičko tumačenje uloge informacije u procesu stjecanja znanja čine i okvir za novo shvaćanje uočenog raskoraka u pristupu informaciji kao objektivnom ili subjektivnom fenomenu, a koji se također može rabiti za njegovo prevladavanje.

Zaključak rada donosi neobične i, držim, uzbudljive implikacije iako počivaju na ograničavajućoj simboličko-metaforičkoj osnovi; veći dio zaključka, stoga, objavljujem i na ovom mjestu (u djelomično parafraziranoj verziji iz pre-print verzije rada):

Na [spomenutoj] simboličkoj slici ‘stabla znanja’ informacija u obliku soka, prepoznaje se kao jedan od dva ključna supstrata koja omogućuju njegov rast. ‘Zemlja podataka’ na kojoj je ‘stablo znanja’ izraslo, predstavlja, simbol dohvatljivoga, mjerljivog ‘vanjskog svijeta’ (onoga koji se može izlučiti u mjerljiv podatak), dok smo krošnju stabla označili kao simbol čovjekova eksplicitnog znanja o tom ‘vanjskom svijetu’. Predložili smo i da deblo stabla može simbolizirati veliki provodnik, komunikacijski kanal kojim se informacije prenose, dok njegovo korijenje može predstavljati simbole mjernih instrumenata, naprava, alata, uređaja, ali i metoda i tehnika za dohvaćanje podataka iz ‘vanjskog svijeta’. Isto tako, ostavili smo i mogućnost da svaki ‘čvrsti’ dio stabla simbolizira određeno znanje, uključujući tu i one koji pripadaju deblu i korijenju.

Međutim, temeljna zamisao tiče se sljedećeg prijedloga: na sveukupni rast ‘stabla znanja’, a odatle i našega znanja, utječu dva, a ne jedan, tok ključnih supstrata: pored, već spomenutog, toka ‘informacijskog soka’ od korijenja prema vrhu stabla, postoji i tok ‘značenjskog soka’ potaknut djelovanjem ‘zraka’ ‘umnog sunca’ u listovima ‘stabla znanja’ (pritom, ‘zrake umnog sunca’ simboliziraju čovjekovu sposobnost apstraktnog mišljenja nužnog za potrebe usvajanja i organizacije znanja). Ovaj sok kreće se u obrnutom smjeru od ‘informacijskog soka’, a to znači da može dospjeti i do korijenja stabla.

[Stoga] prema metaforičkom tumačenju procesa stjecanja znanja, a preko slike rasta ‘stabla znanja’, informacija se prepoznaje kao subjektivan, ali bezličan (bez značenja), kodiran (preslikan) tok (jer se uvijek prenosi), nevidljivo ‘komunikacijsko sredstvo’ između svijeta podataka i svijeta znanja. Uloga informacije kao nevidljive poveznice svijeta podataka i svijeta znanja, možda i ne predstavlja originalnu zamisao, ali je ovim radom, držim(o), značajno produbljena.

S druge strane, oba procesa, proces izlučivanja ‘podatkovnih sastojaka’ iz ‘zemlje podataka’ kao i proces stvaranja ‘informacijskog soka’ neizostavno nas moraju podsjetiti na procese kodiranja i odabira mogućnosti/poruke iz zadanog skupa mogućnosti/poruka u Shannonovoj teoriji. Ipak, je li doista moguće na njih gledati kao na metafore procesa koji čine okosnicu ‘informacijske teorije’ – ostaje za raspravu. U slučaju hipotetskog prihvaćanja ove mogućnosti, Shannonova teorija bi se, u okviru ove osobite simboličke slike, nalazila na samim vrhovima korijenja ‘stabla znanja’. Međutim, ova promišljanja ubrzo bi nas dovela do jednog drastičnog ‘uvida’,  po kojemu bi se, onda, i proces stjecanja znanja temeljio na svojevrsnom kodiranju stvarnosti (izlučivanju ‘podatkovnih sastojaka’) i njenoj percepciji odnosno prijenosu (stvaranje ‘informacijskog soka’ odnosno generiranju informacija) za potrebe uvećanja našeg znanja. Ali, je li se doista radi o nečemu takvom, pa barem i u naznakama, teško je pretpostaviti na osnovi jednog, ipak, samo simboličko-metaforičkog pristupa danom problemu.

(U skladu s Weaverovom interpretacijom ‘informacijske teorije’, po kojoj je ona više povezana s onim što se moglo (pa i još uvijek može) reći (‘what could you say‘) nego s onim što se reklo, a ‘zemlju podataka’ možda možemo gledati kao na ukupan broj mogućnosti ‘vanjske stvarnosti’ koja se u obliku ‘podatkovnih sastojaka’ uopće može izlučiti na vrhovima korijenja ‘stabla znanja’ i pretvoriti u ‘informacijski sok’. Je li, u ovom smislu, ukupnom skupu mogućnosti ‘vanjskog svijeta’ odgovara upravo prostornovremenska zbilja kao takva, a načinima njenog kodiranja upravo naše matematičke metode (geometrija, algebra itd.) koje rabimo za njezino dohvaćanje… ostaje za raspravu.)

Ova slika i nedvojbeno ukazuje na činjenicu da mogućnost razlikovanja i ekstrakcije podataka iz ‘vanjskog svijeta’ još uvijek ne prejudicira njihovo značenje. To je dovoljno da Shannonovoj teoriji priznamo status jedne validne informacijske teorije, ali teorije koja predstavlja gradivni blok njene puno šire inačice, i koja se u kontekstu procesa stjecanja znanja više ne može promatrati odvojeno od pojmova znanja i značenja; zbog čega je i način ‘skrutnjavanja’ ‘informacijskog-‘ i ‘značenjskog soka’ u čvrste dijelove ‘stabla znanja’ u ovom radu ostao nepoznat.

Možda najdojmljiviji doprinos predloženog simboličkog prikaza predstavlja ‘vidljivost’ same informacije, koja u procesu stjecanja znanja u stvarnom svijetu, zauvijek ostaje skrivena, uostalom, kao i značenje. Ono što je u stvarnom svijetu uvijek vidljivo odnosi se na podatke, dok se znanje istog, u neku ruku, ‘osjeća’ u glavi. Informacija, odatle, ne samo da se javlja kao vrijednost tog procesa, …, nego i sama može biti shvaćena kao jedan od njegovih dijelova. Upravo fluidnost ‘informacijskog soka’ koji sadrži u sebi kodirane ‘podatkovne sastojke’, reprezentira važno, ali izvan dane simbolike, zasad nepoznato svojstvo informacije, koje možda upućuje na njenu procesnu prirodu. Isti zaključak može se odnositi i na ‘značenjski sok’ sastavljen od ‘konceptualnih sastojaka’. Odatle, procesi informiranja i pridavanja značenja koji se odvijaju u stvarnosti, možda se uistinu i ne mogu razlikovati od njihovih imeničnih izvedenica – informacije i značenja.

Informacija po sebi nema značenje, ali se jedino ‘sa’ značenjem može percipirati i razumjeti. Ovo, samo prividno, proturječje čini se nestaje kada se na podatak, informaciju i znanje započne gledati iz perspektive ili ingerencije jednoga, osobitoga, nadređenog fenomena. Ipak, njegovu elaboraciju ostavljamo za neko buduće promišljanje koje se, definitivno, mora izdići iznad ovih, ipak ograničavajućih, simboličkih okvira te ponuditi nov, u cijelosti znanstveno utemeljen pogled na informaciju.

Cjelovitom tekstu rada možete pristupiti u repozitoriju ustanove u kojoj sam zaposlen (Filozofski fakultet u Osijeku) na ovoj adresi: https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A1547/datastream/FILE0/view. Objavljivanje rada u tzv. post-print inačici, prije službene objave u časopisu Journal of Documentation, omogućila mi je politika ‘zelenog puta’ izdavača časopisa, u ovom slučaju – Emeralda.

U međuvremenu, rad je dobio nagradu Emerald Literati Network Awards for Excellence koju svake godine dodjeljuju uredništva Emeraldovih časopisa. Mrežna stranica s nagrađenim radovima nalazi se na mrežnoj adresi: http://www.emeraldgrouppublishing.com/authors/literati/awards.htm?year=2017.

Zahvaljujući nagradi, rad se nalazi u slobodnom pristupu i sa >> mrežnih stranica časopisa u izdavačevoj >> PDF verziji – do 20. lipnja 2018!

Blog pokreće Wordpress.com.

%d bloggers like this: