BRIAN GREENE: Holografski univerzum // SKRIVENA STVARNOST
Zašto je ideja holografskog univerzuma važna s informacijskog gledišta? Zato što se u njenoj srži nalazi upravo informacija! Kako je to moguće, objasnit će nam fizičar s MIT-a Brian Greene čije su popularno-znanstvene uspješnice o svemiru učinile da se njegove najskrovitije tajne čine razumljivima i čitateljima koji nisu studirali fiziku ili astronomiju.
Poglavlje svoje knjige o ideji holografskog univerzuma posvećeno, između ostalog i informaciji, Brian Greene započinje prisjećanjem na susret s pokojnim Johnom A. Wheelerom, teorijskim fizičarem, poznatim po izjavi It from bit:
“Jednom prilikom tijekom zajedničkog ručka na Princetonu 1998., pitao sam ga [Johna A. Wheelera] koja će tema po njegovu mišljenju dominirati fizikom u sljedećih nekoliko desetljeća. Pognuo je glavu, što je često činio tih dana pa se činilo da se njegovo ostarjelo tijelo umorilo od tereta tako impresivna intelekta. No tišina je potrajala toliko da sam se morao zapitati ne želi li on odgovoriti na pitanje ili je pak zaboravio da sam ga uopće nešto pitao. Tada je polako uspravio pogled i izgovorio jednu, jedinu riječ: “Informacije.”
Wheeler je predlagao da bi stvari – materija i zračenje – trebali biti od sekundarne važnosti, kao puki nosioci mnogo apstraktnijeg i temeljnijeg entiteta: informacije. On nije tvrdio da su materija i zračenje nešto iluzorno već je samo smatrao da bi se trebali promatrati kao materijalne manifestacije nečega još elementarnijeg.”
Prema takvu stavu, informacija bi bila ugrađena u “plan i nacrt projekta”, a svemir bi se iz te perspektive mogao promatrati kao procesor informacija.
S informacijom usko povezan pojam entropije, Greene definira kao “mjeru procijepa u informacijama između podataka koje imamo (ukupnih makroskopskih karakteristika) i onih koje nemamo (specifičan mikroskopski raspored sustava)”. Drugim riječima, “entropija je mjera mogućih promjena sastavnica nekog entiteta/sustava koje s makroskopskog gledišta prolaze nezapaženo.” Moram priznati da nigdje drugdje nisam naišao na u toj mjeri jasno i precizno objašnjenje ovog inače zakučastog pojma, poznatog iz područja termodinamike koji se javlja i kao jedan od glavnih protagonista Drugog zakona termodinamike. O entropiji, osim na Wikipediji, možete čitati i na sjajnom blogu Nagovor na filosofiju na kojem je njezin autor o spomenutom pojmu zapisao:
Entropija je zapravo … jedna funkcija broja mogućih mikroskopskih stanja koja ostvaruju dano makroskopsko stanje. Smjer termodinamičkih procesa je prema onom makroskopskom stanju koje je vjerojatnije, i to zato što je ostvarivo na više različitih mikroskopskih načina… Smjer termodinamičkih procesa je, dakle, prema većoj entropiji.
Da bi pojam entropije doveli u vezu s pojmom informacije, Brian Greene je posegnuo za očekivanim i pomalo ofucanim primjerom iz područja vjerojatnosti i statistike – bacanjem novčića. Zašto kažemo da je entropija tisuću novčića, razbacanih po podu, visoka? Zato što postoji mogućnost da načinimo veliki broj mikroskopskih radnji s novčićima (recimo, da ih okrenemo na suprotnu stranu), a da s makroskopskog gledišta to prođe nezapaženo. Gdje su tu informacije? Informacije su naravno sadržane u odgovarajućem popisu tipa ‘glava-pismo’ kojim želimo zapamtiti stranu na koju je pojedini novčić pao odnosno na koju je okrenut. Međutim, upravo na tom mjestu Greene ubacuje u brzinu i rezonira na briljantan način za možda najdublje razumijevanje prirode informacije uopće
[Odgovarajući popis glava-pismo] … to bi mi samo pokazalo detalje konfiguracije… Zanima me koliko je informacija sadržano na tom popisu? Polako se počinjete premišljati. Što je zapravo informacija i što doista čini. Vaš je odgovor jednostavan i izravan. Informacija odgovara na pitanja [tipa DA-NE]. Godine i godine istraživanja matematičara, fizičara i informatičara precizirale su ovaj zaključak. [Nadalje] podatak koji može odgovoriti na jedno pitanje tipa DA-NE naziva se bit… Zapravo, riječ je o kratici za [binarni broj] (binary digit) koji može označavati 1 ili 0 kao brojčane oznake za odgovore DA i NE.
Ako entropiju sada definiramo, ne kao mjeru, već konkretan broj mogućih promjena sustava, u ovom slučaju sustava ’tisuću novčića’, koji ne dovode do značajnije izmjene njegovog makroskopskog izgleda, shvatit ćemo da taj broj iznosi točno 1000 jer se zapravo radi o kaotičnom sustavu, sustavu u kojem se mikroskopske promjene uopće ne zamjećuju. Međutim i broj stavki na popisu kojim smo željeli zabilježiti ishod svakog padanja novčića (glava ili pismo) također iznosi 1000. Primjećujemo da su vrijednosti entropije i količine (skrivenih) informacija u sustavu ’tisuću novčića’ – jednake. To nije slučajno. Na neki način, zaključuje Greene, možemo reći da je entropija mjera sadržaja skrivenih informacija u sustavu.
