Novi medij za novu prirodu ljudskog mišljenja

JAMES GLEICK: The Information: A History, a Theory, a Flood (2011)

Every new medium transforms the nature of human thought. In the long run, history is the story of information becoming aware of itself.

Knjiga Jamesa Gleicka odjevena je u drugačije, znanstveno-popularno ruho, ali po informativnosti ne zaostaje za knjigom Marca Burgina. Riječ je o autoru koji iza sebe već posjeduje jednu mega znanstveno-popularnu uspješnicu – knjigu o kaosu odnosno teoriji kaosa. Ali i ovoga puta odlučio je priču o jednom intrigantnom fenomenu današnjice (informaciji) ispričati opušteno, daleko od svake strogosti kojoj uobičajeno robuju teorije o istom. Primjerice, spominjući Clauda Elwooda Shannona, tvorca ‘informacijske teorije’, ne bi propustio ukazati i na njegovu sklonost slušanju jazz glazbe, ili stidljivom flertovanju s mladom znanstvenicom iz Istraživačke skupine za mikrovalove Bell laboratorija (u čijem je časopisu na kraju i objavio svoj epohalni rad*). Ali, što ćete, takvo vam je ‘ruho’ znanstveno-popularnog pisanja!

Upravo, u prologu knjige Gleick puno prostora posvećuje ovom inženjeru telekomunikacija za kojeg piše da je za vrijeme rata radio na kriptografiji X Sistema (X System), odnosno održavanju „vruće“ telefonske linije između Churchilla i Roosvelta. ‘Otac’ ‘informacijske teorije’ ‘seciran’ je ne samo na psihološkom planu. Navodi se da je zajedno s Vanevarom Bushom radio na njegovom stroju Diferencijalnom analizatoru. Osim toga, Shannonova doktorska disertacija bavi se primjenom Booleove logike na elektroničke krugove što nije tako daleko od područja kojem će se Shannon uskoro potpuno posvetiti. 1943., piše Gleick, događa se povijesni susret Shannona i Alana Turinga. U neku ruku, saznajemo kako su se svi ti momci, ‘upetljani’ oko informacije tijekom, danas, dalekih 1940-ih, međusobno poznavali. U to doba, Shannon održava odnos i sa Norbertom Wienerom koji će uskoro predložiti naziv kibernetika za znanost o upravljanju i komunikaciji. Naposljetku, pojam informacije, rezimira Gleick u prologu, uvedena je u znanost kao što je to Isaac Newton učinio s pojmovima gibanja, sile i mase. Osim toga, Shannonova teorija izgradila je most između informacije i neodređenosti, informacije i entropije te informacije i kaosa.

Sam početak prologa Gleick započinje osvrtom na dva ključna događaja koja su se dogodila 1948. Jedan je bio izum tranzistora od strane, naravno, opet Bell laboratorija, koji će veličinu tadašnjih računala (koji su znali zauzimati čitave sobe) dramatično smanjiti na razumnu mjeru (a kojom se otprilike susrećemo i danas). Međutim, za isti izum Gleick će ustvrditi:

…[to je] bio samo drugi po redu važan znanstveni događaj te godine. Tranzistor je samo hardver.

Drugi se događaj, naravno, odnosio na objavu Shannonovog epohalnog rada.*

U uvodu svoje knjige, Gleick nastoji ići dalje od prikaza načina na koji su na informaciju gledali pioniri njezina proučavanja. Na jednom mjestu citira Wernera Loewensteina za kojeg fenomen informacije „podrazumijeva kozmički princip organizacije i reda te osiguranje načina njihovog mjerenja“. „Što leži u srcu svakog života … jest informacija, riječi, instrukcije…“ kaže pak ‘memolog’ Richard Dawkins.

Geni imaju svoju kulturnu analogiju – meme. Meme su replikatori i propagatori… ideja… i konspiracijskih teorija.

Ali ako se u igru mogu uvesti ‘meme’, mogu i neke druge ‘čestice’ nevažno kojeg oblika, recimo, infomi. Na ovaj način, primjerice, može razmišljati jedan, u znanstvenom smislu, ratoborni znanstvenik koji je odista spreman kročiti u neistraženo. A za njega, onda, teorija postaje bezgranično područje mogućega…

Za kraj prvog osvrta na Gleickovu knjigu, posebno se zanimljivom čini izjava fizičara Johna Archibalda Wheelera koji za informaciju tvrdi da „daje poticaj rastu svakom dijelu, svakom polju sile, čak i kontinumu prostorvremena.“, nakon koje zagonetno zaključuje: „Mi ćemo naučiti razumjeti i izraziti cijelu fiziku na jeziku informacije.“ Drugim riječima, pridodaje Gleick za sam kraj uvoda, „izum svakog novog medija transformira i prirodu ljudskog mišljenja“.

* U časopisu The Bell System Technical Journal objavljen je članak Claude Shannona „Matematička teorija komunikacije“ (A Mathematical Theory of Communication)