O I n f o r m a c i j i : informacija u teoriji

Srpanj 7, 2013

Zagrijavanje za ‘definicijski maraton’

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Uvod]

Danas više nego ikad možemo reći – informacije su postale moda! Pomodno je, u neku ruku, nešto činiti s informacijama; recimo, proizvoditi ih i distribuirati, omogućavati ili onemogućavati im pristup, zaprimati ih previše ili premalo (imam previše ili nemam dovoljno informacija!) ili pak samo pohranjivati ih u svoje računalo. Osim toga, među elitom informacijskih stručnjaka pomodno je i svako malo baviti se pokušajima davanja definicije neuhvatljivoga fenomena! M. Burgin svoje viđenje tog, kako su ga J. H. Shera i D. B. Cleveland voljeli nazivati, “definicijskog maratona”, osim što naziva pomodarstvom, na nekoliko prvih stranica svoje knjige sažima na sljedeći način.

Jedna od zdravorazumskih, a time i najdosadnijih, definicija informacije potječe od Loseea (1997) koji informaciju definira kao opis koji se sastoji od jedne ili više izjava koje su primljene (od ljudi) i koje imaju neku vrijednost za primatelja. Martin (1995) pak piše:

Čini se da je pitanje ‘što je informacija’ retoričko jer nitko na njega ne zna odgovor.

Norbert Wiener, utemeljitelj kibernetike, bio je među prvima koji su informaciju razmatrali izvan njezine svakodnevne uporabe… Njegova izjava “Informacija je informacija, nije ni materija ni energija!” govori nam da su aktualni objekti koji se koriste u komunikacijskom procesu manje važni od same informacije! Početkom 1954. N. Wiener zagonetno zapisuje: “Informacija je naziv za sadržaj koji se razmjenjuje s vanjskim svijetom.” Čini se da nam ta ‘presveobuhvatnost’ u ovom vremenu još ne ostavlja prostor za bilo kakav komentar…

Chaitin (1999) se pita:

Što ako je informacija primarni, a materija sekundarni fenomen?…

Ista informacija može imati mnogo materijalnih reprezentanata u biologiji, fizici i psihologiji (DNA, DVD, živčani impulsi itd.). Pritom, materijalni reprezentanti su irelevantni, važna je sama informacija… Informacija je doista revolucionarno nova vrsta koncepta i prepoznavanje te činjenice predstavlja jednu od prekretnica ovog doba. Međutim, za većinu ljudi, informacija je poruka. Dakako, informacija ne može biti poruka, obrušava se Burgin, jer jedna poruka za nekog pojedinca može nositi mnoštvo informacija (biti informativna) a za drugoga ne.

Znanstvena (statistička) definicija informacije predstavljena je sa svoje dvije definicije:

  • INFORMACIJA je eliminirana neizvjesnost. (Hartley, 1928), (Ursul, 1971)
  • INFORMACIJA je eliminirana neizvjesnost ILI odražena raznolikost. (Ursul, 1971)

Ovaodražena raznolikostsvakako nuka na daljnje istraživanje. O samom pojmu raznolikosti piše i Rauterberg (1995) i navodi da je puno prikladniji od pojma neizvjesnosti u objašnjavanju informacijskih procesa u sustavima obrazovanja… Protivno Rauterbergu, Knapp (1978) raznolikost kao fenomen esencijalno razlikuje od informacije. Na koji način, Burgin ne navodi.

Semiotičku definiciju informacije Burgin je iskopao iz Enciklopedijskog rječnika semiotike u kojem se informacija definira s dva značenja (Moles, 1994):

  • u uobičajenoj jezičnoj uporabi informacija je poruka koja sadrži novost
  • u tehničkom smislu informacija je mjera količine novosti koju sadržava jedna poruka.

Qvortrup (1993) daje vrlo zanimljivu definiciju: informacija je stanje interesa/znatiželje sustava. U ovom slučaju može se govoriti o motiviranosti primatelja za primanjem informacija iz svoje okoline. Isti autor zatim manje oštroumno pridodaje: poruka je materijalizirana informacija.

C. F. von Weizsâcker (2006) imat će daleko ‘boljih mjesta/trenutaka’ u Burginovoj knjizi od ovoga u kojem je ponudio svoju definiciju informacije: informacija je kvantitativna mjera oblika (njem. Gestalt), u kojoj izgleda da upravo razumijevanje ‘punoznačne’ njemačke riječi Gestalt igra ključnu ulogu. A što ako ne dolazite iz njemačkog govornog područja…?

Hobart i Schiffman (2000) sugeriraju da se koncept informacije mijenja kroz vrijeme. Oni razlikuju klasično, moderno i konceptualno informacijsko doba. Burgin, međutim, ne ulazi u detalje ove zamisli…

Sve u svemu, za infome se zasada nije našlo mjesta u “definicijskom maratonu” prema Burginovu viđenju, ali tko zna, možda ga jednoga dana bude…

Oglasi

Lipanj 22, 2013

Obrnuto proporcionalni odnos u informacijskoj teoriji i specijalnoj teoriji relativnosti

ALBERT EINSTEIN: Moja teorija (1956)

S informacijama, podacima i znanjem, u ovim trenucima, čini mi se, sve se može dovesti u vezu. Magični tok infoma u informacijkom toku (vidi prethodni post!) koji povezuje podatak, informaciju i znanje nudi bezbroj analogija. Neću pogriješiti ako svoju pažnju usmjerim na onu s temeljnim, ili kako je N. Wiener volio reći, primitivnim pojmovima – materijom i energijom, ali ponajprije – s prostorom i vremenom.

Zapravo, svoju pažnju ovoga puta u potpunosti usmjeravam k analogiji između obrnuto proporcionalnog odnosa količine podatkovnih infoma i količine infoma znanja, i istog odnosa koji vrijedi za fenomen kretanja u prostoru i vremenu u okviru specijalne teorije relativnosti. Kretanje, a tu ponajprije mislimo na kretnje materije u prostoru, možda je najveći misterij prirode. Fenomen je to za kojeg mnogi tvrde da ni dan danas nije zadovoljavajuće znanstveno objašnjen. Jedino što se postiglo bilo je donekle razotkriti njegovu ulogu u novom krajoliku svijeta koji nas okružuje – četverodimenzionalnoj strukturi prostorvremena. Štoviše, to se učinilo na veleban način – Einsteinovom teorijom specijalne relativnosti.

Podsjetimo, Einstein je nevjerojatnom stvaralačkom intuicijom uspio povezati pojmove prostora i vremena upravo preko fenomena kretanja. Kako je to učinio? Uveo je sličan obrnuto-proporcionalni odnos između kretanja u prostoru i kretanja u vremenu (osjećaja da vrijeme ‘teče’) poput onoga iz prošlog posta (između količine infoma u podatkovnom i količine infoma u ‘znanje’ obliku) u prostom informacijskom toku između izvora i primatelja. Obrnuto proporcionalni odnos, međutim, nije temeljio na količini već na brzini. Ukoliko se, kaže Einstein, krećemo brže u prostoru, utoliko ćemo se sporije kretati u vremenu, ali samo u odnosu na statičnu stvarnost koja nas okružuje. Vulgarno je to shvaćanje specijalne teorije relativnosti iz 1905. koja naravno ne mora uspostaviti odnos s mojim nedokazanim obrnuto-proporcionalnim odnosom u informacijskom toku. Međutim, Einstein tu ima kao ispomoć beskrajno vrijednu konstantu – brzinu svjetlosti. Općenito gledano, brzina kao ekskluzivna mjera kretanja ograničena je na 300 000 km/s i kao takva, uopće, omogućuje da se u specijalnoj teoriji relativnosti uspostavi jedan takav obrnuto proporcionalni odnos.

Ako spomenute aspekte specijalne teorije relativnosti pokušamo primijeniti na teoriju informacijskog toka u kojoj vlada sličan obrnuto proporcionalan odnos, samo između količina ‘infoma podataka’ i ‘infoma znanja’, naći ćemo se u problemu ako pokušamo detektirati ono što bi u količinskom smislu ograničilo informacijski tok kao što je to brzina svjetlosti učinila s brzinama kretanja ostalih tijela. Na prvi pogled, to može biti samo sveukupnost informacija o nekoj stvari; bolje rečeno, sveukupna količina informacija/infoma o nekoj stvari. Međutim, nemoguće je odrediti sveukupnost informacija o nekoj stvari! O ‘svemu’ se uvijek nešto novo može dodati… u tome nam ne pomaže ni mjera količine informacija – byte – jer je samo količina informacije bez neke kritične vrijednosti. Stoga, sveukupnost informacija o nekoj stvari uvijek se mora odnositi na jednu konkretnu stvar, odnosno biti u službi zadanog konteksta. Osim toga, postaje očigledno da treba precizno odrediti granice te iste stvari; što ona jest, a što nije. Što se tiče infoma, dakle, neće moći vrijediti univerzalni zakoni. Morat će se u igru uvesti stupnjevi, procjene, perspektive, a možda i ponovno sama vjerojatnost. Ono što je konstantna brzina svjetlosti za fenomen kretanja kroz prostor i vrijeme, za fenomen informacijskog toka to može biti samo sveukupna (a to znači i konstantna) količina informacija o nekoj stvari. A te sveukupne količine informacija o nečemu ne bi smjelo biti ni premalo ni previše, trebalo bi je biti upravo na ‘optimalnom stupnju’… Za koga? Čini se za svako biće koje teoriju obrnuto proporcionalnog odnosa u informacijskom toku primjeni s obzirom na svoju perspektivu i  svoj perceptivni aparat. Da zaključimo: ‘kretanje’ informacija/infoma u informacijskom toku čini se relativnije od kretanja materije u prostorvremenu…

Ožujak 1, 2013

Novi medij za novu prirodu ljudskog mišljenja

JAMES GLEICK: The Information: A History, a Theory, a Flood (2011)

Every new medium transforms the nature of human thought. In the long run, history is the story of information becoming aware of itself.

theinformationKnjiga Jamesa Gleicka odjevena je u drugačije, znanstveno-popularno ruho, ali po informativnosti ne zaostaje za knjigom Marca Burgina. Riječ je o autoru koji iza sebe već posjeduje jednu mega znanstveno-popularnu uspješnicu – knjigu o kaosu odnosno teoriji kaosa. Ali i ovoga puta odlučio je priču o jednom intrigantnom fenomenu današnjice (informaciji) ispričati opušteno, daleko od svake strogosti kojoj uobičajeno robuju teorije o istom. Primjerice, spominjući Clauda Elwooda Shannona, tvorca ‘informacijske teorije’, ne bi propustio ukazati i na njegovu sklonost slušanju jazz glazbe, ili stidljivom flertovanju s mladom znanstvenicom iz Istraživačke skupine za mikrovalove Bell laboratorija (u čijem je časopisu na kraju i objavio svoj epohalni rad*). Ali, što ćete, takvo vam je ‘ruho’ znanstveno-popularnog pisanja!

Upravo, u prologu knjige Gleick puno prostora posvećuje ovom inženjeru telekomunikacija za kojeg piše da je za vrijeme rata radio na kriptografiji X Sistema (X System), odnosno održavanju „vruće“ telefonske linije između Churchilla i Roosvelta. ‘Otac’ ‘informacijske teorije’ ‘seciran’ je ne samo na psihološkom planu. Navodi se da je zajedno s Vanevarom Bushom radio na njegovom stroju Diferencijalnom analizatoru. Osim toga, Shannonova doktorska disertacija bavi se primjenom Booleove logike na elektroničke krugove što nije tako daleko od područja kojem će se Shannon uskoro potpuno posvetiti. 1943., piše Gleick, događa se povijesni susret Shannona i Alana Turinga. U neku ruku, saznajemo kako su se svi ti momci, ‘upetljani’ oko informacije tijekom, danas, dalekih 1940-ih, međusobno poznavali. U to doba, Shannon održava odnos i sa Norbertom Wienerom koji će uskoro predložiti naziv kibernetika za znanost o upravljanju i komunikaciji. Naposljetku, pojam informacije, rezimira Gleick u prologu, uvedena je u znanost kao što je to Isaac Newton učinio s pojmovima gibanja, sile i mase. Osim toga, Shannonova teorija izgradila je most između informacije i neodređenosti, informacije i entropije te informacije i kaosa.

Sam početak prologa Gleick započinje osvrtom na dva ključna događaja koja su se dogodila 1948. Jedan je bio izum tranzistora od strane, naravno, opet Bell laboratorija, koji će veličinu tadašnjih računala (koji su znali zauzimati čitave sobe) dramatično smanjiti na razumnu mjeru (a kojom se otprilike susrećemo i danas). Međutim, za isti izum Gleick će ustvrditi:

…[to je] bio samo drugi po redu važan znanstveni događaj te godine. Tranzistor je samo hardver.

Drugi se događaj, naravno, odnosio na objavu Shannonovog epohalnog rada.*

U uvodu svoje knjige, Gleick nastoji ići dalje od prikaza načina na koji su na informaciju gledali pioniri njezina proučavanja. Na jednom mjestu citira Wernera Loewensteina za kojeg fenomen informacije „podrazumijeva kozmički princip organizacije i reda te osiguranje načina njihovog mjerenja“. „Što leži u srcu svakog života … jest informacija, riječi, instrukcije…“ kaže pak ‘memolog’ Richard Dawkins.

Geni imaju svoju kulturnu analogiju – meme. Meme su replikatori i propagatori… ideja… i konspiracijskih teorija.

Ali ako se u igru mogu uvesti ‘meme’, mogu i neke druge ‘čestice’ nevažno kojeg oblika, recimo, infomi. Na ovaj način, primjerice, može razmišljati jedan, u znanstvenom smislu, ratoborni znanstvenik koji je odista spreman kročiti u neistraženo. A za njega, onda, teorija postaje bezgranično područje mogućega…

Za kraj prvog osvrta na Gleickovu knjigu, posebno se zanimljivom čini izjava fizičara Johna Archibalda Wheelera koji za informaciju tvrdi da „daje poticaj rastu svakom dijelu, svakom polju sile, čak i kontinumu prostorvremena.“, nakon koje zagonetno zaključuje: „Mi ćemo naučiti razumjeti i izraziti cijelu fiziku na jeziku informacije.“ Drugim riječima, pridodaje Gleick za sam kraj uvoda, „izum svakog novog medija transformira i prirodu ljudskog mišljenja“.

* U časopisu The Bell System Technical Journal objavljen je članak Claude Shannona „Matematička teorija komunikacije“ (A Mathematical Theory of Communication)

Blog pokreće Wordpress.com.

%d bloggers like this: